HRVATSKI DOMOBRAN

subota, 15.11.2008.

Kako se vjernik treba postaviti prema bioenergiji?

Treba li potražiti pomoć "bionergičara" ako klasična medicina ne
pokazuje uspjeh u liječenju bolesti?

Što se tiče nauka Katoličke crkve o predmetu na koji se odnosi
pitanje bioenergije, možemo reći da je on, u načelu, vrlo jasan.
Pri donošenju neke odluke vjernik bi trebao voditi računa, prije
svega, o dvije stvari:
prvo, da se njegov predmet ne protivi pokladu objave Božje
sadržanom u Bibliji, kako ga tumači crkveno učiteljstvo;
drugo, da se ne protivi kršćanskom moralu.

No, kada nevolja čovjeka natjera, čini se, on malo kada postavlja
ovako ozbiljna pitanja i nerijetko srlja i u vlastitu propast.

Bioenergija je pseudoznanstvena iscjeliteljska tehnika, koja se
temelji na okultnoj anatomiji duha.

Svoju tvrdnju temeljimo na proučavanju literature poznatih
bioenergetičara jednako kao i na svjedočanstvima osoba koje su
prošle njihove tretmane.

Ako se izuzme utjecaj placebo-efekta, izražavamo najdublju sumnju
i u bilo kakvu učinkovitost bioenergetičarskih postupaka.

Ograničenost prostora priječi nam da se upustimo u ozbiljniji prikaz
bioenergije, koji će zainteresirani čitatelj uskoro moći naći u knjizi
"Sveta energija - prigovori energetskoj medicini", koja bi iz tiska
trebala izaći do kraja ove godine, kao reakcija na nedavno održani
"1. Hrvatski kongres o još nepriznatim preventivnim, terapeutskim i
dijagnostičkim metodama, te o njihovom uključivanju u zdravstveni
sustav Hrvatske".

Na spomenutom kongresu, pod geslom "Prirodna, energetska i
duhovna medicina u suradnji s klasičnom medicinom", priređenim u
organizaciji "Udruge za zaštitu duhovnih prava čovjeka", o čemu je
izdan i istoimeni zbornik, najistaknutije mjesto pripalo je upravo
"energetskoj medicini", a u okviru nje, opet, bioenergiji.

Već i iz sadržaja samog kongresa dade se zaključiti kako su
spomenute terapije, manje-više, samo inicijacija u razne duhovnosti
i u hermetizam. To neka nam ilustrira i rečenica bioenergoterapeuta
Ivana Medvešeka na spomenutom kongresu, koji je, u okviru
zastupanja bioenergije, izjavio:
"Zakoni karme su vječni. Oni se ne mogu mijenjati samo tako. Oni se
mijenjaju samo onda kad čovjek dostigne viši stupanj svoga razvoja."

Za kršćanina bilo kakvo robovanje sudbini, zvijezdama ili karmi je
protivno onoj slobodi za koju nas je Krist oslobodio.

Ako moramo odrađivati karmu, onda je Krist za nas uzalud umro.
Prihvaćanje karme je odbacivanje ponude spasenja koju nam je donio
Isus Krist. A današnji bioenergetičari zagovaraju upravo orijentalne
religiozne pojmove, jer su na njima razvili svoju bioenergiju.
Osim toga, smatramo presudno važnim istaknuti i činjenicu kako i
bioenergetičari, poput Reiki-majstorâ, kontaktiraju s onostranim bićima
i od njih primaju poruke. Tako duhovni vodič danas svjetski najpoznatije
bioenergetičarke, Barbare Ann Brennan, zvani Heyoan, kaže: "
Dakle, draga moja, kada govoriš o iscjeljivanju, znaj da ono otvara vrata
percepcije, kako bi se moglo doći do svih svetih i biti jedno sa Stvoriteljem.
Ni više ni manje od toga. To je proces koji, korak po korak, vodi u tom
smjeru. Prosvjetljenje je cilj; iscjeljivanje je sporedni proizvod."

Već je i iz ovog vidljivo da je (po načelu: "platiš jedno, dobiješ dva"!)
i bioenergija postala sredstvo uvođenja u duhovnost, čiji je cilj
PROSVJETLJENJE.

Cilj kršćanstva je daleko iznad prosvjetljenja: SPASENJE!